Bokelji u Hrvatskoj biraju čelnog čovjeka Bratovštine

Krešimir Gjuranović , umirovljeni pukovnik HV, istaknuo je svoju kandidaturu za čelno mjesto u jednoj od najstarijih zavičajnih udruga u Hrvatskoj , Hrvatskoj bratovštini bokeljske mornarice Zagreb koja tu djeluje 95 godina , a čije je dugogodišnji član.

Rođen u Kotoru 1958 g. potomak je ugledne hrvatske obitelji iz kotorskog predgrađa Škaljara, mag.sc kazneno pravnih znanosti, vukovarski branitelj ,višestruko je odlikovan sudionik Domovinskog, rata od 1990 do 96. Daljnju karijeru do umirovljenja nastavio je u HV. Oženjen, otac dviju kćerki. Živi u Zagrebu.

Gospodine Gjuranoviću, za sve one koji ne znaju kažite nam par riječi o „Hrvatskoj bratovštini Bokeljska mornarica 809“!

Bokeljska Mornarica je utemeljena 809. godine u Kotoru. Iz godine 1353. postoji dokument pod nazivom „Pobožno udruženje Kotorskih pomoraca“. Od 1420 – 1797. godine je period vladavine Mletačke republike. Iz 1463. godine sačuvan je pisani statut na talijanskom jeziku  „Kotorske bratovštine sv. Nikole mornara“. To je najstarije pomorsko društvo u Europi, a najvjerojatnije i na svijetu. U 15. stoljeću mornarica dobiva vojne funkcije i vojnu organizaciju. Do 1859. godine, prema nekim izvorima, bratovština se nazivala Kotorska mornarica. Kotorski biskup Marko Kalogjera 1859. godine osniva Građansko društvo, plemenito tijelo Bokeljske mornarice. Obnovu rada Bokeljske mornarice potaknula je Austrougarska monarhija pod novim imenom „Plemenito tijelo bokeljske mornarice“. Važnu ulogu u razvoju Bokeljske mornarice imaju katolici koji su se uglavnom nacionalno izjašnjavali kao Hrvati. Prema statutu iz 1874. godine Bokeljska mornarica je izgubila vojne funkcije, a sačuvala vojnu organizaciju. Godine 1934.godine Bokeljska mornarica je obnovljena pod nazivom: „Bokeljska mornarica“ i dobila je novi statut. Prema statutu koji je važio do 1945.godine Kotorski biskup je bio član uprave i određivao predstavnike u sudu sedmorice i bio jedan od potpisnika Statuta Bokeljske mornarice. Ukinuta je u II svjetskom ratu. Godine 1964. godine izrađen je novi Statut i naziv društva je Bokeljska mornarica. 1991. godine u Zagrebu je osnovana udruga pod nazivom „Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809“ kao središnja organizacija u Republici Hrvatskoj (podružnice Pula, Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik). Tripundanske svečanosti i kolo Sv. Tripuna koje pleše Bokeljska mornarica je fenomen koji se vjerno održava i njeguje već 12 stoljeća.

Boka kotorska, povijesno dokazivo, bila je do iza II svjetskog rata uvijek teritorijalno sastavni dio Dalmacije i crkveno u jurisdikciji dalmatinskih biskupija, to je područje bilo od stoljeća 7 naseljeno Hrvatima i njegovalo kršćansku-katoličku tradiciju. Sporazumom Vladimira Bakarića, Đure Pucara Starog i Blaže Jovanovića taj dio Dalmacije je pripojen Crnoj Gori i na početku se i zvala Crna Gora i Boka kotorska. Tek 1968 godine i službeno je pripojena Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Kakav je danas položaj Hrvata u Boki kotorskoj?

Hrvata danas u Crnoj Gori ima oko 6000 i većina ih živi u Boki. Oni su priznati kao autohtoni narod u Boki kotorskoj. Njihov je položaj specifičan i uvjetovan je političkim zbivanjima u Crnoj Gori i sporazumima o zaštiti manjina sa Republikom Hrvatskom. Gospodarska situacija tamo nije jednostavna, a Hrvati su uglavnom bili pomorci, obrtnici i zanatlije ,  i globalna svjetska kriza u tom aspektu nije gospodarski naklonjena nikom, a u Boki su izgubljeni mnogi gospodarski resursi.  1961 godine u Boki je živjelo cca 30.000 ljudi, dok ih je danas blizu 100.000. To je uvjetovano refleksom doseljavanja stanovništva iz središnje i sjeverne Crne Gore u potrazi za boljim životom. To je vrlo mali pojas uz more, bez značajnih plaža, bogat kulturnim spomenicima, ali prilično urbanistički devastiran. Prometna situacija je na rubu kolapsa i izvan sezone,  jer je nemoguće uspostaviti nove prometnice. Živjeti od  turizma dva mjeseca u godini , uglavnom od gostiju iz republika bivši države, slabe platežne moći, nije neka garancija egzistencije. Dakle, Hrvati u Boki dijele sudbinu svojih susjeda.

Kakva je suradnja Hrvata u Boki i Hrvata iz Boke u dijaspori. Prema nekim podacima u svijetu ima oko 25.000 potomaka Hrvata iseljenih iz Boke kotorske.

U Republici Hrvatskoj prema našim neslužbenim podacima ima između 9-10 tisuća Hrvata porijeklom po ocu ili majci iz Boke kotorske. Oni su uglavnom iselili poslije II svjetskog rata i naselili se po dalmatinskim, primorskim, istarskim gradovima i gradu Zagrebu. Naravno da ih ima i u drugim gradovima RH , ali u manjem broju. Naše bratovštine aktivno djeluju u Zagrebu, Rijeci i Puli, a postoje u Splitu i Dubrovniku. Suradnja sa sestrama i braćom u Boki odvija se putem ovih institucija, ali zbog nedostatka sredstava nije na onom  nivou kojem bi trebala biti.

Vi želite postati Gastald (predsjednik bratovštine) u Zagrebu. Što vas je navelo da se kandidirate?

Za časnu titulu Gastalda Hrvatske bratovštine bokeljske mornarice u Zagrebu, odlučio sam se kandidirati jer imam dovoljno vremena i životnog iskustva da se posvetim djelovanju naše Bratovštine.

Ne želeći se osvrtati unazad, želim zahvaliti svim onim divnim ljudima  koji su unazad, desetljećima djelovali na slavi i dostojanstvu Bratovštine.

Danas su nova vremena i shodno tome smatram da se naše djelovanje mora uskladiti sa modernim ritmom života, strogo poštujući našu tisućljetnu tradiciju, vjeru naših pradjedova i naše kulturne i nacionalne vrijednosti.

Moj program želim temeljiti na uključivanu što većeg broja mladih ljudi koji žive u RH, a po porijeklu oca ili majke vuku korijene iz Boke kotorske.

Stotinjak poznatih i slavnih Hrvatica i Hrvata iz Boke, od Iva Visina, admirala Andrije Zmajevića, mnoštva pisaca, skladatelja, umjetnika i političara  ugradilo je svoja djela u hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost.  I danas puno ljudi u javnom i kulturnom životu vuče svoje porijeklo iz Boke, kao aktualni ministar Davor Božinović, bivši ministar Radovan Fuks, akademik prof.dr.sc. Josip Pečarić i mnogi drugi.

Činjenično je da aktivno djeluju bratovštine u Zagrebu, Rijeci i Puli, ali ja želim da aktiviramo i bratovštine u svim gradovima gdje žive Bokelji. U razgovoru sa tim ljudima dobio sam njihovu neupitnu potporu.

Isto tako želim da naši roditelji, majke i očevi, bake i djedovi, od kojih neki iz raznoraznih razloga nisu desetljećima bili u Boki, organizirano upute na izlete na svoja rodna ognjišta, posjete grobove predaka, obitelj, kumove i rođake. To želim da preraste u svako godišnju  tradiciju u proljeće i jesen. U svezi s tim već sam kontaktirao s određenim osobama koje rade u institucijama RH i CG koje podupiru ovu moju inicijativu.

Jedan od temeljenih postulata HBBM je tradicija Kola svetog Tripuna i nastupa časnika i mornara Hrvatske bratovštine bokeljske mornarice na svim manifestacija u koje su uključene Povijesne postrojbe Republike Hrvatske. Kako mislite oplemeniti ovu manifestaciju.

Naša tradicija pupčanom je vrpcom vezana za katoličku crkvu i tu smo pokazali svoju nazočnost prilikom dolaska tijela svetog Leopolda Mandića u Hrvatsku. Mi želimo da što više naših mladih ljudi sudjeluju u obilježavanju Tripundana 3. veljača, obučeni u odore mornara i časnika bokeljske mornarice u očuvanu tradicije od 809 godine. Koristim ovu priliku da zahvalim gospodinu Marku Franoviću, Hrvatu iz Tivta, koji živi u Australiji, na donaciji za nabavku odora i trofejnog oružja za HBBM.

Trebamo svakako raditi na tome da Bratovština dobije adekvatniji prostor, primjeren za seminare, predavanja, druženja i vježbe plesa mornarice, na, za takve potrebe, primjerenijoj lokaciji od današnje.

Bez obzira što Bratovština nema nikakav ideološki ili politički ustroj smatram da moramo surađivati sa svim političkim strankama koje djeluju u Saboru RH isključivo u cilju zaštite prava Hrvata u CG.

S tim svezi boriti ću se da Hrvatski sabor proglasi 3.veljače Spomendanom Bokeljskih Hrvata, u čast hrvatskom narodu u Boki kotorskoj koji već 12 stoljeća čuva svoju vjeru i tradiciju.

Hrvatska javnost, opterećene dnevnopolitičkim zbivanjima, nije baš previše educirana o Boki kotorskoj i Hrvatima koji tamo žive. Što mislite da bi se trebalo poduzeti da se javnost u Hrvatskoj senzibilizira za svoju sudbinu svoje subraće u Crnoj Gori.

Hrvatska diplomacija je u jednom razdoblju potpuno marginalizirala te odnose , slanjem neaktivnih diplomata u Podgoricu. Danas je situacija potpuno drugačija. Konzulat u Kotoru je imamo sreću da su tamo dolazili divni ljudi koji su imali apsolutno sluha za probleme Hrvata. Najveći problem je bio i ostao dobivanje hrvatskog državljanstva što posebno hrvatskim  vlastima zamjeraju Hrvati iz Boke. To je vrlo softificiran problem u nadležnosti MUP-a RH i trebalo bi se kroz Vladu RH i Sabor donijeti neke promjene koje bi olakšale Hrvatima iz Boke dobivanje hrvatskog državljanstva. To bi im kao građanima EU, olakšalo zapošljavanje na brodarskim kompanijama i tako ih zadržalo u Boki i poboljšali njihove egzistencijalne uvjete. Isto tako pod hitno bi se trebali renovirati novi prostori hrvatskog konzulata u Kotoru u vlasništvu RH što bi uvelike poboljšalo rad diplomatskog osoblja sa Hrvatima Boke.

Glede educiranja svekolike hrvatske javnosti želim u budućoj zajedničkoj inicijativi svih Bratovštine organizirati i turističke posjete iz RH svih onih vjernika koji žele vidjeti „Zaljev hrvatskih svetaca“ u suradnji sa Kotorskom biskupijom. Razgovori koje sam imao u tom smislu jako su zainteresirali i poslovne subjekte u Boki kotorskoj koji bi se uključili u taj posao.

Moj je cilj da svekolikoj hrvatskoj javnosti prezentiram tko su Bokelji koji žive u RH, od kuda su došli i koje kulturno i duhovno bogatstvo hrvatskog naroda imamo u Boki kotorskoj.

Osim tradicionalne Bokeljske noći, želim u suradnji sa ostalim Bratovštinama organizirati tijekom godine druženja članova u drugim gradovima gdje žive Bokelji.

Isto tako zalagati ću se za organizirane posjete djece Hrvata iz Boke u Hrvatsku i obrnuto.

 

Naši mladi članovi već su napravili puno u tom smislu, posebno Toni Dabinović i Željko Brguljan, ali siguran sam da se mogu izboriti kod nadležnih institucija za sredstva kojima bi organizirali predavanja, izložbe i prezentacije po cijeloj Hrvatskoj o Boki kotorskoj.

Siguran sam da će Ministarstvo kulture i Ured za Hrvate izvan Hrvatske , s kojima se i sada izvrsno surađuje, naći dodatna sredstva za ove naše inicijative.

Nadam se da će naši Bokeljke i Bokelji prepoznati moj program kao svoj i dati svoj glas napretku i prosperitetu interesa zaštite tradicije i opstojnosti Hrvata Boke kotorske.

Hrvatska bratovština Bokeljske mornarice sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović

Hrvatska bratovština Bokeljske mornarice i kardinal Josip Bozanić

 

 

Odgovori