Fra Šimun Markulin – Hrvati širom svijeta ponosno žive i svjedoče svoju vjeru u Krista

Fra Šimuna Markulina upoznali smo u Sydneyu pri kraju srpnja ove 2018 godine. On je jedan od svećenika koji uglavnom dolaze ljeti mijenjati naše ovdašnje svećenike iz postojeća četri Hrvatska katolička centra u Sydneyu i Wollongongu. Evo što smo doznali u razgovoru s njim.

 

Domovina – Molimo predstavite se našim čitateljima i recite nešto o sebi.

Dovoljno je istaći tri stvari koje me identitetski označuju i koje ću ovdje ukratko predstaviti. Imam 30 godina i rođen sam u Sinju, u unutrašnjosti Dalmacije. Moj rodni grad prepoznat je među Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta po Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i Alci. Vjerujem da se svaki Cetinjanin rado identificira s vrijednostima koje predstavljaju ove važne stvarnosti, pa i sâm mogu reći da sam ponosan na našu lokalnu tradiciju i kulturu. Sinjsko svetište i viteško nadmetanje iz generacije u generaciju kod naših ljudi oblikuju specifičan mentalitet i obrazac ponašanja, koji je prepoznatljiv po gostoljubivosti, odvažnosti i osobitoj pobožnosti prema Gospi. U takvom sam okružju rođen i to nosim u srcu… Gospodin je učinio da sam sa sedamnaest godina odlučio postati franjevac, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. U Sinju sam završio Franjevačku klasičnu gimnaziju, a u Splitu Katolički bogoslovni fakultet. U Rimu sam već četiri godine na post-diplomskom studiju i na jesen se kao magistar moralne teologije vraćam predavati u grad pod Marjanom. I na trećem mjestu valja istaći svećeničko ređenje u splitskoj katedrali 2013. god., koje je dalo konačan pečat mom identitetu. Svećeničko poslanje tako smatram početnom i krajnjom točkom govora o sebi, načina na koji razmišljam i radim.

 

Domovina – Obišli ste svijeta, pa recite kakvi su australski Hrvati u usporedbi s drugim Hrvatima širom svijeta?

Mi smo mali narod kojega povijesno-društvene prilike nisu mazile, dapače. Udarani smo tijekom stoljeća neprijateljskim šibama, koje su nas kao naciju iscrpljivale duhovno, društveno i intelektualno. Iz stoljeća u stoljeće često smo bili živi dokaz da smo dobri sluge, a loši gospodari. Ako tomu još dodamo poslovičnu hrvatsku neslogu, uočit ćemo brzo temeljne razloge zbog kojih su se Hrvati tijekom povijesti pretvorili u narod koji je napuštao rodnu grudu i naseljavao krajeve diljem svijeta. Australski Hrvati geografski su jako udaljeni od matice, ali su živo zainteresirani za stanje u Domovini. Istakao bih da ste jako ponosni na hrvatsku državu i naciju, osobito starije generacije. To se kod naših ljudi u Australiji odmah prepoznaje i jasno ističe. Svoju ljubav prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posvjedočili ste osobito tijekom obrambenog Domovinskog rata. Ipak, valja primijetiti da za mnoge još nije završio Drugi svjetski rat te se neprestano vraćaju na binome, kao što su: ustaše-komunisti, Pavelić-Tito, NDH-Jugoslavija i dr. Dok mnogi troše snage na povijest i ljude koji su odavno u grobu, nisu ni svjesni da im sadašnjost i budućnost izmiče kroz prste. Dovoljno se prisjetiti koliko naših mladih ne govori hrvatski jezik ili su se udaljili od Katoličke crkve. U tom kontekstu valja strateški razmišljati o godinama koje su pred nama te se pozitivno i progresivno angažirati na svim razinama, ponajprije na obiteljskoj razini.

 

Domovina –  Situacija u Domovini Hrvatskoj, kako je Vi vidite? Zašto toliko puno Hrvata iseljava? Zašto je Hrvatska predzadnja u Europskoj uniji po svim ekonomskim parametrima? Ima li to veze s time da nas od 2000. godine vode djeca komunista i udbaša?

U Vašem pitanju koncentrirali ste se isključivo na Republiku Hrvatsku, iako valja u obzir uzeti i Bosnu i Hercegovinu. Ali ću se ipak kratko osvrnuti samo na stanje u Hrvatskoj. Iako sam po naravi i pozivu optimist, plašim se za hrvatsku budućnost i hrvatskog čovjeka. Valja istaći da smo mi relativno mlada demokracija i da smo – ruku na srce – ostvarili ogroman društveni napredak od proglašenja neovisnosti. Žrtva branitelja nalazi se u temeljima slobodne Hrvatske i svi smo prema njihovoj žrtvi puni poštovanja, ali nas ona i obvezuje da učinimo od Lijepe naše ugodno mjesto za život i boravak. Očito da to nije tako. Razlozi su mnogovrsni, ali bih temeljne razloge pronašao u pogubnoj hegemoniji kojoj je hrvatski narod bio izložen tijekom stoljeća i desetljeća. Udarani i varani od Ugara, Habsburgovaca, Osmanlija, Mlečana, Francuza i Srba, postajali smo populacijski, gospodarski, intelektualno i duhovno siromašniji. Očito je da najživlje osjećamo posljedice komunističke diktature i posljednjeg obrambenog rata, ali ne valja zaboravljati slojevita i nepovoljna zbivanja u prijašnjim stoljećima. Povijesna vjetrometina iscrpila je hrvatsku dušu, koja se lako prodaje strancu i koja lako upada u mito i korupciju. „Grješne strukture“ proizvod su dugotrajne sedimentacije svakovrsnih nepravilnosti i nepravdi u društvu, što se danas osobito očituje u slabo funkcionalnom javnom aparatu na državnoj, županijskoj ili općinskoj razini te u nepovjerenju u pravosuđe i policiju. Jednostavno govoreći – ljudi nemaju povjerenje u sustav, koji je u mnogo slučajeva postao svrha samom sebi ili, preciznije govoreći, koji protežira politički i ideološki podobne pojedince i njihove obitelji. I upravo je nefunkcionalnost sustava, kao i nepovjerenje u državu općenito, prvi razlog zbog kojega mnogi danas iseljavaju i društveno-gospodarsku stabilnost traže u nekim drugim zemljama. Ako se tomu doda medijska propaganda, ne čudi da svjedočimo masovnom iseljavanju obitelji i zapravo izumiranju hrvatskog naroda. Očito je da nemamo odvažno i pametno političko vodstvo, koje je sposobno pokrenuti temeljite promjene u hrvatskom društvu. Upravo među političarima svjedočimo elitizam i klijentizam, a koliko se aktualna vlast otuđila od naroda svjedoči odnos prema referendumu o izboru narodnih zastupnika u parlament. Isto tako, HDZ-ovci se vole nazivati demokršćanima, ali o tom više nema govora. Sjetimo se da su – unatoč izričitom protivljenju svih hrvatskih biskupa – ratificirali tzv. Istanbulsku konvenciju i tako pljunuli u lice kršćanskoj antropologiji.

Domovina – Vi ste praktično rodjeni i odrasli u neovisnoj i suverenoj Hrvatskoj. Kako vidite njezinu budućnost?

Hrvatska je prekrasna zemlja, a Hrvati su dragi i otvoreni ljudi. Imamo izvanredne geo-strateške kapacitete, koje treba kapitalizirati na mikro i makro razini. Spomenut ću ovdje samo jedan segment – potrebno je povećati investicije u znanost i pripremati odgovorne i poštene mlade ljude za buduće odgovorne službe i dužnosti u hrvatskom društvu. Tu vidim ogroman potencijal australskih Hrvata, koji na različite načine mogu doprinijeti obrazovanju i odgoju budućih činitelja hrvatskog društva. U ovaj proces spada i napuštanje socijalističkog mentaliteta, kojeg nam je nametnula marksistička ideologija. Zdravim procesima u društvu moguće je pokrenuti pozitivne promjene, ali to uistinu zahtjeva ideološki neopterećene ljude, koji vole svoju zemlju i svoj narod. Zato mi se toliko važnim čini odgoj i obrazovanje, koji temelj ima u obitelji. Budućnost obitelji je zapravo budućnost Hrvatske. Svi smo pozvani uključiti se u čuvanje i zaštitu braka i obitelji, temeljne jezgre jednoga društva. Zdrava i brojna obitelj je sigurna budućnost. Jasno je da onaj tko radi protiv braka i obitelji zapravo radi protiv naroda i hrvatske budućnosti. Jer bez ljudi nema ni nacije niti države.

 

Domovina –  Kako vidite budućnost Europe i svijeta?

Znakovit je govor pape Franje u EU parlamentu 2014. god., u kojem progovara o stanju u Europi. Zanimljivo da Papa smatra da se svjetski procesi započinju u Europi, pa je ona dobar indikator kretanja na globalnoj razini. Ovdje govorim o svim segmentima društva: gospodarstvo, kultura, umjetnost, znanost, religija, sport… Očito je da se Europa sve više i više otkida od svojih korijena (Rim, Atena i kršćanstvo) i upada u nezaustavljiv proces materijaliziranja cjelokupnog postojanja. Takva Europa odbacuje vlastiti identitet. Materijalizam je zahvatio srca Europljana, a posljedično i cijeloga svijeta. Ondje gdje se materijalno postavlja na prvo mjesto, nema mjesta za čovjeka. Idemo li korak dalje, brzo ćemo shvatiti da je odbacivanje dostojanstva svake ljudske osobe zapravo izravan udar na Stvoritelja, koji je svakog čovjeka stvorio na svoju sliku. Duhovno-moralna dekadenca ima nesagledive posljedice na pojedince, narode i države. Ona mora doživjeti vrhunac da bi se urušila sama u sebi i da bi se Europa i svijet pročistili te pogled ponovno usmjerili prema nebu. Kada će se to dogoditi, ne znam, ali nas povijest uči da je to nužan proces. Prema tomu, Europa i svijet će doživjeti nužne antropološko-političke promjene, koje početak imaju u povratku na moralna načela.

 

Domovina – Kako i zašto danas vjerovati te biti pripadnikom Katoličke crkve?

U kontekstu gore navedenoga, uistinu se pokazuje da je danas zahtjevno biti vjernikom. Nažalost, sve je više onih koji se priznaju katolicima iz tradicionalnih ili folklornih razloga, a ustvari nikada nisu osobno susreli Boga i zaživjeli vjeru u Isusa Krista. S tim se susrećemo i u Domovini i u Australiji, kao i u ostatku svijeta. Osim toga, vjera se pokušava marginalizirati, postaviti na rub društva, utjerati u sakristiju ili u obiteljske domove. I pastiri i narod Božji ponekad se doživljavaju anakronim, zastarjelim i mračnim načinom života. Unatoč navedenom, znamo da je religioznost sastavni dio čovjekovog bića i ljudska savjest – po Božjem promislu – svakom čovjeku neprestano govori da čini dobro a izbjegava zlo. Vjera je svakodnevni hod s Bogom, koji čovjeka čini čovjekom, daje mu puninu njegove egzistencije. Kao svećenik, radujem se svakom susretu s dobrim i iskrenim vjernikom, koji svjedoči suvremenom svijetu ljepotu nasljedovanja Gospodina. U skoroj budućnosti bit ćemo manjina, malene zajednice, ali potpuno predane i vjerne. Zajednice kojima nije važna veličina i brojnost, utjecaj i slava. Već svjedočanstvo i primjer, istina i pravda, ljubav i mir.

Razgovarao: Petar Mamić

Odgovori