Pater Ivan Ike Mandurić: Sretan Vam Uskrs Hrvatice i Hrvati

DOMOVINA – Pater Ike molimo Vas recite nam nešto o sebi. Predstavite se našim čitateljima

 

Pater Ike – Poznat sam kao isusovac koji se već devet godina bavi pastoralom mladih i kao svećenik koji je aktivan na duhovnim mrežama te koji se bavi društvenim aktivizmom, to je nekako ono najopćenitije. Zadnjih godina sam se počeo baviti pitanjem branitelja i svim onim što se tiče dostojanstva Domovine jer prepoznajem da je to nešto što je u Hrvatskoj vrlo ugroženo i da je potrebna prisutnost svećenika.

 

DOMOVINA  -Posebno je zapažen vaš rad s mladima u Zagrebu, možete li nam reći nešto o tome?

 

Pater Ike – Kada sam preuzeo pastoral mladih u našoj crkvi u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, bio je u nekoj nazovimo maloj krizi. Nastojali smo promišljati što je najpotrebnije, na koji područjima djelovati i kako doprijeti do mladih i tako smo pokrenuli ljetne kampove mladih jer smo uočili da mladi ljeti imaju puno vremena a tada zamire i prestaje sav rad i pastoral po gradovima, i župama, te smo pokrenuli desetak kampova kroz koje prodje nekoliko tisuća mladih i s time smo paralelno krenuli s nekim drugim zajednicama. Shvatili smo da vjeronauk nije dosta, i da mladi trebaju cjelovitu formaciju, da im treba pristupiti na cjeloviti način. Današnji problem je da se mnogi mladi razvijaju intelektualno no ne i karakterno, te se tako i duhovnost ne može razviti na jednoj potrebnoj razini. Nazvali smo to 3D formacija, gdje se u prvoj godini bavimo osobnošću mladih, u drugoj godini duhovnosti a u trećoj smo oblikovali program tako da mlade osposobimo za izazove u društvu. Nije dakle dovoljno samo imati dobru osobnosti i poznavati vjeru nego je važno pronaći područje svog aktivizma, jer je važno da se čovjek može davati i uzvraćati društvu u kojem živi, bilo da je to crkva ili neko drugo područje. I treća stvar – osobito smo se bavili svim društvenim zbivanjima uključujući mlade, tako da su naši mladi bili jako aktivni u referendumskim inicijativama u Hrvatskoj koje su počinjale i začinjale se u našem Studenskom katoličkom centru. Tu je zapravo i nastala udruga “U ime obitelji”, tu se nastale i mnoge druge inicijative, poput “Hoda za život”, zatim najveća volonterska akcija mladih uopće u Hrvatskoj gdje je uključeno 1500 mladih osnovana je ovdje,  zatim brojni programi duhovnih vježbi kao vrhunac isusovačke a možda i uopće vrhunac duhovnosti u Katoličkoj crkvi. Zatim smo npr. tražeći termin mise za mlade pronašli petak, početak vikenda gdje mladi umjesto da idu u diskoteke idu na misu u Palmotićevu u 8,30 navečer što je najkasniji termin svete mise u Hrvatskoj i koja traje jako dugo, sat i pol, dva s klanjanjem, skoro svi ostaju do kraja i ostaju i dugo nakon svega toga. To su mise koje najbolje pripremamo, propovijedi, zbor, čitanja, i tijekom kojih često skupljamo novac za razne dobrotvorne svrhe. Najveća molitvena zajednica u Hrvatskoj stasala je u Palmotićevoj koja se okuplja na Kamenitim vratima već godinama. Svakog utorka evo već sedam godina okuplja se stotine mladih koji mole krunicu i pjevaju. Pokrenuli smo takodjer jednu udrugu za branitelje koja se zove “ Marijanski zavjet za domovinu”, prepoznajući kako je u Hrvatskoj sve više ugroženo pitanje domoljublja, to je nekako duhovna borba i duhovni boj i takodjer kako braniteljima nedostaje jedna aktivna relacija u kojoj će se aktivno davati za svoju domovinu pozvali smo branitelje da prisegnu da daju zavjet da će hodočastiti za Domovinu Marijanskim svetištima Hrvatske prolazeći stratištima, stradalištima i bojištima komemorirajući i časteći ta mjesta te moleći svednevice s mladima s kojima će se dogadjati interakcija, gdje će oni moći svjedočiti i prenositi svoja iskustva, emocije i na taj način prenositi svoj žar na mlade. To traje evo već četri godine, to je hodočašće koje je dugo 1700 kilometara. Mi pozivamo branitelje, oni prisežu, dobijaju putovnicu da  će za svog života u etapama, deset godina ili više proći taj put u zavjetu za Domovinu.

No to nije sve, imamo mi i još puno drugih manjih programa. Zanimljivo je da su u samoj našoj crkvi mnogi komentirali i mislili da je prošlo vrijeme velikih skupova i okupljanja, no dogodio se obrat, nikada nije bilo većih okupljanja širom Hrvatske kao danas. Na prvom mjestu tu su kateheze kod vlč. Damira Stojića, kod Jakova Radje i vlč. Ivana Valentića gdje se okupljaju stotine mladih u Zagrebu, ali tako je i drugdje širom Hrvatske.

 

DOMOVINA  – Prošli ste u ovih godinu dana veliki dio hrvatske dijaspore, od one u Evropi, preko Kanade i Amerike do evo Australije. Koji su vaši utisci i razmišljanja?

 

Pater Ike – Meni je i mojoj obitelji na srcu dijaspora oduvijek. Povezano je to i s mojim jednim stricem koji je nestao za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mi smo uvijek mislili,da je on preživio  i stalno smo zamišljali da nije u Argentini, Americi, Australiji. Svi stričevi su pomrli za vrijeme drugog svjetskog rata i  uvijek smo slušali najljepše priče o tom stricu Petru i tako smo željeli da bi ga susreli. Silno želim dotaknuti i nešto učiniti za tu moju dijasporu, makar je samo susresti i provesti vrijeme s njom. Sretan sam da mi je Bog dao tu milost i zahvalan sam mu da mogu vidjeti sve ovo i rado bih proveo život obilazeći našu dijasporu donoseći utjehu, riječ i nadu navještajući evandjelje. Svugdje je isto, i svugdje pronalazim onu istu vjernost Bogu i to me gane, isti onaj dijalekt i iste običaje makar standard prikazuje drugačiji način života. Kao da su u dijaspori ostali neki dublji ideali Domovine i kao da je ta čežnja za pravednom Hrvatskom veća, skoro da se više odustaje u Hrvatskoj od Domovine naših snova nego što se to dogadja u dijaspori, iako bi čovjek očekivao suprotno, tj. da su oni koji su otišli tako davno da su Domovinu zaboravili. Ovdje u Australiji valjda zato što je najdalja kao da je ta bol i čežnja još veća i da je taj idealizam još veći.

 

DOMOVINA – Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Traba li nam kao Izraelcima četrdeset godina  pustinje prije ulaska u obećanu zemlju Hrvatsku ili postoji neki drugi “kraći” i “jednostavniji” način?

 

Pater Ike – Rekao bih to ovako. Kao svećenik očekivalo bi se da kažem – da je sve u Božjim rukama. Rekao bih je, ali zapravo je obrnuto, sve je u našim rukama. Bog je sa svoje strane svakako učinio sve, ali ako mi s Bogom ne suradjujemo morati ćemo čekati ne četrdeset nego četri stotine godine, i opet pasti u ropstvo. Sve je u našim rukama. Ono što Bog govori Mojsiju da kaže Izraelcima – “…birajte, danas postavljam pred vas život ili smrt. Život biraj! “ Možemo dakle izabrati hoćemo li slijediti Boga, hoćemo li se angažirati i brinuti o našoj Hrvatskoj, ustrojavati udruge, mehanizme, utrošiti svoje vrijeme da domislimo modele i programe, staviti sebe na raspolaganje da učinimo sve da bdijemo nad Hrvatskom, i ako to učinimo – neće trebati dugo. Domovinski rat je bila jasna bitka, sada smo u novom ratu koji je opasniji i perfidniji jer se sve dogadja potiho i mi stalno gubimo. Došlo je vrijeme da shvatimo, nikada nijedna vlast neće učiniti ono što ja hoću i želim. Svaka vlast je izložena pritiscima, lobiranjima, iznutra i izvana, korupcijom, podmetanjima, itd, i ako mi ne bdijemo nad tom vlašću – svaka vlast će nas izdati. S druge strane Božja volja nije da mi povjerimo nekom da brine o mojoj Ljubavi. Možemo li mi povjeriti nekome da on brine o mom djetetu, mojoj materi, o mojoj ženi, o mome autu, o mom poslu? Ne možemo! Ljubav se ne može delegirati. Ne mogu delegirati da se neko za mene moli, pričešćuje, ispovijeda, da netko za mene radi, tako ne možemo delegirati domoljublje. Svaki od nas je dužan pronaći kako ja mogu brinuti o Domovini. Ne  samo da ja to delegiram jednom zastupniku i onda četri godine pratim što će on učiniti, jer tako će Hrvatska sigurno propasti. Čak da izaberemo i najbolje zastupnike, ako mi sve prepustimo njima, takva će Hrvatska propasti. No Hrvatska u kojoj ćemo instalirati jedno posve novo hrvatsko civilno društvo u kojem će stasati stotine udruga koje ćemo mi pokretati i ako mi tako to preuzmemo, onda će Hrvatska brzo biti jedno sredjeno društvo i država. Zašto? Zato što je Hrvat dobar i pošten čovjek, koji voli raditi i koji je sposoban. Nedavno je npr. izišao podatak da je od svih koji su došli u Njemačku medju Hrvatima najmanje kriminala i da od svih najmanje primaju socijalnu pomoć. A to je zato, što je Hrvatstvo duboko katoličko, Hrvatstvo je zapravo istoznačno kao katolištvo, to kao da je isto, i nije slučajno da mi imamo jednog mučenika Stepinca koji je domoljub i koji je upravo mučen jer nije htio to odvojiti jedno od drugog. I ta kombinacija je iritantna svijetu.

No to što je katolik mnogim našima u Hrvatskoj još nije došlo do svijesti – da on mora na sebe preuzeti da brine o svojoj Hrvatskoj. To katoličanstvo treba upliv i treba ući u kulturu, medije, biznis i onda će se sve pokatoličiti. Ali neće samo od sebe. Mi trebamo preuzeti na sebe zadatak, mi to možemo. Hrvatska danas ima 25 generacija koje su stasale nakon rata i koje zapravo nemaju prave bitke, kojima nedostaje pravi boj. Najveći dio njih je gladan i žedan angažiranosti i ta vrata im se trebaju otvoriti, treba ih se opismeniti za taj  društveni aktivizam. Da samo znate kakvih mi sve genijalaca imamo u Hrvatskoj i što smo zapravo sve kadri osmisliti. To vrijeme dolazi. Kao da je trebalo, a izgleda da je trebalo da prodjemo kroz sve te kušnje, da nam Bog pokaže da nikome ne smijemo niti možemo vjerovati, mi moramo uzeti na sebe brigu skrbeći o Hrvatskoj. Ne samo ulazeći u politiku. Politika je samo završni izraz svega onoga što društvo jest i što se u društvu dogadja. Kada mi stvorimo sve ove uvjete, u zadnjoj fazi doći će i pravi političari koji će onda znati da će morati slijediti sve ono što je narod izrekao. Tada će doći do izražaja svi resursi koje Hrvatska ima, a najviše od svega onaj duhovni. Jest Hrvatska je lijepa, može biti prosperitetna, s takvim morem, oranicama, i to je veliki potencijal i kapital no najveći resurs i blago koje ima je – hrvatski čovjek, hrvatski muž i hrvatska žena.

 

DOMOVINA – Pred nama je Veliki tjedan i blagdan Uskrsa, vaša poruka Hrvaticama i Hrvatima Australije te dijaspore diljem svijeta?

 

Mi smo ponajprije kršćani, vjerujemo u Krista spasitelja, najveća pobjeda koje se zbila u povijesti  je pobjeda Kristova nad grijehom i smrti, i ona zahvaća sva srca onih koji žele Božje spasenje. Uskrs nas svake godine i na svaki način i uvijek vraća na to da Bog čini sve novo. Ta poruka nade nadilazi sve ljudske nemogućnosti da kroz obzorja koja ga okružuju vidi Božju svemogućnost. Ali možemo vjerovati u to! Ne bojmo se! Dolaze vremena nove, ljepše i bogatije Hrvatske nego ikada u povijesti! Vjerujmo i borimo se za svoju Hrvatsku! Svim Hrvaticama i Hrvatima širom dijaspore cijeloga svijeta te onima u Domovini -Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Odgovori